Iz svega navedenog vidljivo je da se u našem klubu samogradnja čamaca od samog početka djelovanja kluba koristila da se upotpuni plovni park. U početnim godinama to je bio i jedan od načina kako da se dođe do čamaca jer tada nije bilo tvorničke proizvodnje kakvu poznajemo danas, a i bilo je puno jeftinije od kupovine gotovih čamaca. Kroz kompletnu povijest kluba taj financijski dio nabave opreme uvijek je bio jedan od glavnih pokretača samogradnje jer je kajakaštvo prilično skupi sport. Prvi čamci bili su ili drveni ili izrađeni od letvica i rebara te presvučeni gumenim ili šatorskim platnom te zbog toga vrlo osjetljivi i stalno se moralo posebno paziti na njih.

Da se i kod njih stalno mijenjala tehnologija i izgled čamaca vidljivo je iz toga da su stalno nabavljani nacrti za nove modele kajaka, pa su u klubu na početku imali čamce i nacrte za izradu modela iz 1955. godine, a svake godine su dolazile ponude bolje razvijenih klubova najčešće iz Slovenije (Ljubljana, Nova Gorica) ili od Kajakaškog saveza Hrvatske za nabavu novih nacrta. Čamce se tada vrlo teško nabavljalo što je vidljivo iz podataka za 1960. i 1961. godinu kada su Radionici ¨Šport¨ u Novoj Gorici naručeni sklopivi čamci čija se isporuka od narudžbe trajala skoro cijelu godinu.