Godinu dana kasnije, dakle 1954. spomenutim zaljubljenicima Drave, pridružili su se gospoda Mario Morandini, profesor Stjepan Vuković, Dragutin Šarman, Antun Ramuščak i Vlado Horvat te je u veljači iste te godine održana osnivačka skupština, na kojoj je utemeljen Kajak klub “TEKSTILAC” u sklopu Radničkog športskog društva “Tekstilac” koje je djelovalo kod Varaždinske tekstilne industrije ¨Varteks¨.

Zahvaljujući podršci Radničko športskog društva “Tekstilac”, nabavljeno je, prema sjećanju gospodina Chytila, 5 do 7 sklopivih kajaka i to je bio osnivački fond pri osnivanju kluba. Iznajmljene su jedine lokacijski prikladne ali potpuno nefunkcionalne prostorije (privatna gospodarska zgrada) na lijevoj obali rijeke Drave, tik uz današnji kolni most te je tako klub počeo s organiziranim bavljenjem kajakaštvom i kanuistikom.

Iz podataka upisanih u urudžbeni zapisnik kluba vidljivo je da se iste godine klub uključio u rad Brodarskog saveza Hrvatske. Da se radilo na održavanju i proširenju broja čamaca vidljivo je iz računa za nabavu gumiranog platna za kajake, a da bi se propagirao razvoj kajakaškog sporta održano je 17. 12. 1954. u Sindikalnoj dvorani ¨Varteksa¨ prikazivanje filmova o kajakaštvu i održana prva godišnja skupština kluba. Zanimljivo je da je film dobiven od Brodarskog Saveza Hrvatske iz Zagreba, a u dopisu kojim je dogovoreno njegovo prikazivanje obavještava se da prikazivanje neće biti u kino dvorani već u sindikalnoj dvorani jer je to besplatno, a postoji mogućnost prikazivanja široke filmske trake.

U 1955. godini nastavilo se s nabavom materijala za izradu čamaca i vesala te radu na omasovljenju članstva. Iste godine predstavnici kluba su 18. 12. 1955. sudjelovali na osnivačkoj skupštini Kajakaškog saveza Hrvatske koji je time postao samostalan jer je do tada kajakaštvo u sklopu Brodarskog saveza bilo zajedno sa jedriličarima.

Da je kajakaštvo u Varaždinu uvijek bilo povezano s tehnikom govori podatak da je Zvonimir Gabud 18. 1. 1956. godine sudjelovao na sjednici Kotarskog odbora Narodne tehnike u Varaždinu te je izabran za tajnika. Uz čamce koje su sami izrađivali nabavljali su se i čamci različitih proizvođača od kojih su najpoznatiji bili čamci i vesla izrađeni u Obrtno mizarskoj delavnici ¨Šport¨ (stolarskoj radionici) u Novoj gorici pa se takve sklopive čamce najčešće zvalo samo ¨gorica¨. Čamci su se dobivali i od drugih klubova pa je tako Kajakaški savez Hrvatske 1. 6. 1956 dodijelio čamac K-1 koji je pripadao klubu ¨Dunav¨ iz Vukovara, a kakvu su vrijednost tada predstavljali čamci govori podatak da ga nisu željeli poslati vlakom bez pratnje pa je po njega 28. 7. otišao Morandini Mario. U knjizi inventara za 1957. godinu je zabilježeno da klub posjeduje sljedeće čamce i opremu za njih:

1 kajak sklopivi gumeni F1
1 kajak sklopivi gumeni slalom
1 kajak kruti olimpijski
1 čamac drveni za vježbe i spašavanja
5 kompleta kostura za kajake F1
1 veslo ¨Sport¨ Nova Gorica
7 futrola, vreća i vrećica za pakiranje čamaca
31,5 m gumiranog platna za donji dio kajaka
16,5 m športskog platna

Zabilježeno je i da ima ostali materijal za izradu kao razne mjedene okove, lim, šipke, vijke, bakarne zakovice, te ostali materijal potreban za izradu čamaca. Da bi izradili čamce korištena su 2 nacrta za čamce F1 i F2, a iako se to nigdje u podacima ne spominje vjerojatno je korištena i knjiga Milana Damjanovića ¨Kako se gradi školski i amaterski kajak¨ izdana 1951. godine nastala u Pomorsko brodarskom savezu Jugoslavije, a tiskana u Izdavačkom poduzeću ¨Pomorstvo¨ iz Rijeke.