Prvi plastični čamac je bio kanu dvosjed nabavljen 1963. godine u Tvornici ¨Elan¨ iz Begunja, a na žalost članova kluba nakon samo tri mjeseca je na treningu na Savi kod Hrastnika nakon prevrtanja potonuo. Čamac su vozili Komes Stjepan i Milinković Branko, a prema njegovom sjećanju tada nikom nije palo na pamet da provjere da li čamac može potonuti jer su svi bili naviknuti da drveni čamci ne mogu potonuti. Na rijetkim međunarodnim natjecanjima članovi kluba su vidjeli plastične čamce a posebno ih se dojmilo popravljanje s plastikom i staklenim vlaknima koje je omogućavalo da se oštećeni čamac vrlo brzo može ponovo koristiti za razliku od sklopivih kajaka za koje je dobar majstor trebao prilično vremena za popravak. Nabava i izrada čamaca nastavljena je iduće 1964.godine kada su nabavljena dva nova kanu dvosjeda i tri kajaka, od kojih je kanu dvosjed ponovo izgubljen 1965. godine na Savi Bohinjki. Želju natjecatelja da imaju plastične čamce je u to vrijeme bilo teško ispuniti i zbog toga što se materijal za izradu nije dao jednostavno nabaviti jer je sve bilo iz uvoza, pa su materijal ponekad kupovali na natjecanjima na koji su ga znali donijeti strani natjecatelji, na koji način su jednom prilikom kupili materijal od čeških natjecatelja na Tacenu u Ljubljani.

Iste godine nabavljena je poliesterska smola za izradu 3 ili 4 plastična čamca iz koje je 1966. godine pomoću kalupa posuđenih od Kajak kluba ¨Slavija¨ izrađen kanu dvosjed za Milinković Branka i Vrbanec Đuru i kanu jednosjed za Brlek Josipa. Kakvo je uzbuđenje pri tome vladalo vidi se iz podatka da su u izradi pomagali svi članovi kluba. Da je vrijeme sklopivih kajaka nepovratno prošlo govori podatak da su te godine svi takvi čamci potpuno dotrajali i da ih više nema u klubu.

I idućih godina se nastavilo sa samogradnjom čamaca, a ponovni zamah je nastao reaktiviranjem kluba kada su kalupi posuđivani od zagrebačkih klubova ¨Slavija¨ i ¨ Rade Končar¨. Novu tehnologiju izrade iz Zagreba je donio Novak Boris i s njom upoznao ostale članove kluba. Nekada su se čamci sastojali od lijeve i desne polovice i sastavljali po sredini na gornjem i donjem dijelu čamca. Većina čamaca je bila veoma slična i koristila se i za spust i za slalom.

Razvojem tehnologije čamci su se specijalizirali za svaku disciplinu, a izrađuju se od gornje i donje polovice koja se spaja po bokovima. Prvi čamci su izrađeni oko 1980. godine i radili su se kod starog kluba na lijevoj obali Drave, a izradi su kao i nekad prisustvovali svi članovi kluba jer je to bio jedini način da se dobije čamac, kojih je u to vrijeme kao i na početku postojanja kluba bilo manje od članova koji su željeli veslati. Poliesterska smola i staklena vlakna su se kupovala u ¨Chromosu¨ u Zagrebu, diolen koji je jako učvršćivao čamac u ¨Konteksu¨ iz Karlovca i ¨Visu¨ u Varaždinu pa je to rezultiralo brzim povećanjem plovnog fonda. Prvi kajak čamci su izrađeni za Milihram Željka i Novak Borisa, kanu jednosjedi za Šestanj Davora i Višnjarić Dražena a kanu dvosjed za Tomašek Miljenka i Darka. Kako nije bilo radione čamci su se izrađivali isključivo u ljetnom periodu, a neke se izradilo i u zimsko doba u garažama i pomoćnim prostorijama u kućama članova kluba što se pokazalo vrlo neprikladno zbog neugodnih mirisa plastike i prilično skučenog prostora jer kalupi zauzimaju mnogo mjesta.